Prva novina ove godine bila je da će sastanak trajati jedan dan duže nego ranije, tako da je program zvanično počinjao u četvrtak, 24. avgusta. Srbija je imala 4 predstvanika, što je najviše ikada. Stigli smo u četvrtak posle podne, taman na vreme za otvaranje sastanka – rastrčavanje. Oko 150 članova je krenulo da trči centrom Budimpešte, pevajući i smejući se čime je naravno privučena pažnja svih prolaznika. Ako to i nije bilo dovoljno, imali smo i policijsku pratnju na motorima koja je dodatno podigla raspoloženje i uzbuđenje. Posle nekoliko kilometara, sad već tradicionalno, sačekao nas je DJ sa pokretnom postavkom pa je grupa i zaigrala. Nakon toga potrčali smo nazad ka hotelu da se spremimo za večeru dobrodošlice. Usput nas je u hotelu dočekao i paket dobrodošlice koji je sadržao opremu iz nove kolekcije, brendiranu logom Svetskog prvenstva, kao i METASPEED Sky patike, najbrže patike koje ASICS ima u ponudi. Večera je bila u ASICS kući, na prelepoj terasi, kojoj je prethodio i govor direktora ASICS-a Karstena.
Sutradan, posle doručka u planu je bilo pentatlon takmičenje za članove na atletskom stadionu. Do stadiona smo došli velikim brodom što je samo po sebi bilo doživljaj, videti Budimpeštu sa vode. Podeljeni smo u 12 timova, i u prvom delu sunčanog dana, vežbali smo discipline u kojima ćemo se takmičiti: skok u dalj, 400 metara, 100 metara, štafeta, bacanje kugle. Bilo mi je jako interesantno da se oprobam u ovim disciplinama. Posle ručka, krenulo je i takmičenje. Svaki tim birao je muškog i ženskog predstavnika u svakoj kategoriji. Ja sam predstavljala moj tim 6 u bacanju kugle, i pobedila! Brod nas je potom vratio nazad, da se pripremimo za dobro poznatu žurku Black hat. 150 ljudi pojavilo se sa crnim šeširićima na glavama, da bi se nekoliko sati kasnije razigrali u popularnu muziku do kasno u noć. U subotu ujutru, bilo je organizovano praćenje ženskog maratona i navijanje gde se ceo tim jako zabavio. Nakon toga, posle podne je bilo slobodno, a srpski tim ga je iskoristio za razgledanje grada.
Predveče je organizovana svečana večera na brodiću, gde su dodeljene i nagrade za najbolji tim na pentatlonu, a onda i organizovana poseta atletskom prventsvu, gde smo imali sedišta tik uz sam teren. Energija i osećaj uživo na stadionu ne mogu se porediti sa televizijskim prenosom. Posebno je na mene ostavila utisak brzina trkača kako su proletali pored nas, to se ne može dočarati dok se ne oseti uživo. Netremice smo posmatrali takmičenje i vreme je proletelo. Ujutru u nedelju pratio se muški maraton, a onda smo imali zakazano učešće na masovnoj trci. Planirano je da bude 10km dugačka ali budući da je to bio najtopliji dan u Mađarskoj do tad, radi bezbednosti, skraćena je na 6km. Reke ljudi slivale su se na gradski trg, i uz veliko uzbuđenje startovale u 11h. Lično mi je trka pala teško zbog toplote, ali naravno, osećaj na kraju je bio neverovatan, kao i činjenica da imam medalju sa Svetskog atletskog prvenstva!
Brže nego što smo mogli da osetimo, vreme je došlo da se pakujemo i opraštamo sa internacionalnim prijateljima. Neverovatnu energiju, iskustvo, i naravno susret sa starim i novim prijateljima pamtiću još dugo.
napisao/la
Ana Popović
grafički dizajner od Beograd
Starosna grupa: 31
Klub: Barbell gym
Trener: Marko Ristić