Ljubav prema trčanju sam slučajno otkrila pre 9 godina u 37. godini života, kada sam posle 21 godine pušačkog staža ostavila cigarete.  Do tada nisam razumela one koji „idu da trče“, kakvo zadovoljstvo uopšte vide u tome.  Moj moto je „POBEDI SEBE“.

Gradski prevoz zamenila sam pešačenjem, a poslednjih par godina odlazim na posao i vraćam se biciklom. Sa sobom u rancu nosim sve što mi je potrebno za jednu poslovnu ženu, haljina i visoke potpetice. Na poslu imam sve uslove za ovakav vid prevoza u smislu garaže i obaveznog tuša.

Sport je u moj život odjednom ušao na velika vrata. Trčanje je za mene ubrzo postalo način života, sastavni deo moje svakodnevnice. Dva puta nedeljno imam treninge, bez obzira na vremenske uslove, a vikendom uglavnom idem na trke. 

Ja se rekreativno bavim trčanjem i moj cilj nije da budem brza, već da izgledam zdravo i da se tako osećam. Trčim bez sata u granici komfora.

Ako redovno trenirate bićete u kondiciji. Ja želim da trajem. Da se osećam dobro. Na taj način drugima dajem primer, a posebno svojoj deci. 

Ne znam koliko sam istrčala trka. Mnogo. Ako imate dobro društvo, koje deli istu strast kao ja što imam, onda je to ono pravo. Trka je tada samo deo jednog dešavanja jer to podrazumeva druženje, obilazak mesta u kome se trka održava, smeh, zabavu.

Trčala sam i maratone, polumaratone, ultra trail trke, OCR trke. U svakoj sam uživala. Kada me pitaju kakava je staza, stvarno ne znam. Mogu da kažem kako sam se ja osećala, da li mi je bilo teže ili lakše, meni su sve staze iste. 

Za vikend iz sam trčala dve trke. 

U subotu 22.04.2023. je bila trka na planini Cer. Jedna veoma zahtevna OCR trka sa 15 km trail trčanja i 25 prepreka. Meni je ovo treće učešće na ovoj trci.

Trčanje je samo po sebi bilo zahtevno. U jedno delu je bilo 8 km uspona. Prepreke su bile razne, penjanje uz kosi zid, prelaženje monkey bara, penjanje uz kanap.  Bacanje koplja, vojnik koji vas ispituje osnovnim podacima vezano za bitku po kojoj je organizovana trka. Prošle godine je bilo i preskakanje vatre. Po mom mišljenju najteža prepreka je nošenje kanti sa vodom, žene 30l (po 15l u ruci), a muškarci 40l. Poligon je zaista velik i prelaženje prepreka dugo traje. Ide se uzbrdo, pravo, pa nizbrdo. Jako, jako je zahtevna. Prilikom nošenja, kofe su me udarale po nogama koje su sada u modricama. Poslednji poligon je takođe baš težak. Razlikuje se od prošlogodišnjeg. Prelazi se preko sajle, pa monkey bar sa koga se direktno ide na 4 kanapa, pa odatle ponovo na monkey bar. U koliko neku prekreku ne možemo da pređemo radi se zamenska vežba odnosno burpee (sklek, skok, izbačaj). Ja nisam prešla dve prepreke, sa četvrtog kanapa sam spala, izgubila snagu u rukama i nisam zabola strelu u sledećem zadatku, jer ruke više nisu bile moje od umora. Meni totalno nebitno, ali eto kao podatak, trku sam završila za 2:38 min. Jako bih volela da znam koliko mi je vremena bilo potrebno da pređem taj zadatak sa kantama, baš su me namučile, tu sam puno snage, a i vremena izgubila.

Sutradan u nedelju 23.04.2023. se održavao Beogradski maraton.

Beogradski maraton je jedini maraton koji trčim ceo (42Km), iz više razloga. Eee, za maraton moraš biti spreman, psihički ne samo fizički, jer zahteva ozbiljnu izdržljivost. Ja ga istrčim za oko 4 sata. Nisam od onih koji vole baš dugo da trče. Nije mi to zabavno, mislim da je pri tome to puno kilometara po betonu za jednog rekreativca. Ne želim da se osećam izmučeno kada završim, ali opet volim da pomerim svoje granice i istrčim jednom godišnje. 

Ove godine to nije bio slučaj, zato što sam dan pre trčala zahtevnu trku na Ceru, pa sam ipak istrčala polu maraton. Što se mene tiče sve je bilo super. Vreme je bilo malo toplije nego očekivano, trčala sam polako i rasterećeno, baš onako kako volim, pozdravljala navijače i „overavala" sa dečicom. Malo me je mučila čarapa koja mi je napravila žulj zbog koga sam morala da stanem dva puta, ali na kraju je sve bilo super. Nisam trčala pod svojim imenom, drugarica koja nije mogla da trči mi je ustupila svoj, nosila sam sat koji sam dobila neposredno pred trku, ali ga ja nisam uključila, jer nema tu naviku.  Vreme za koje sam istrčala je 1:55, ali kao što rekoh meni totalno nebitno.

Sport spaja ljude, širi pozitivnu energiju, čini da mentalno budemo jači, da smo fizički izdržljiviji. Ono što želim da kažem je da nevezano za godine, nikada nije kasno da se počne sa sportom.

I na kraju „POBEDI SEBE“.

napisao/la
portrait

Katarina Kuzman

Ekonomista od Beograd

Starosna grupa: 45

Moje discipline
Maraton Polu-maraton Trejl trčanje planinsko trčanje Trening snage 10km
Ultra trejl trčanje