Večita dilema rekreativnih trkača "DA LI DA TRČIM U GRUPI ILI SAMOSTALNO?".

Da budem potpuno iskren, ja volim da treniram sam. Bilo da je u pitanju trening snage ili trkački tempo trening. Ne jer nisam društven, naprotiv, već jednostavno smatram da tih 60 -75 min. moram biti fokusiran na program treninga za taj dan. Kada je tu neko od mojih drugova, prijatelja, kolega, nekako ni ne primetimo da smo, usled neobaveznog ćaskanja, prekoračili vreme pauze izmedju serija (ukoliko se radi trening snage) ili pak opadne pace trčanja (ukoliko je trkački trening u pitanju). Ali, naravno, to je pre svega stvar afiniteta. Individualna stvar svakog rekreativca. Nemamo svi iste zacrtane ciljeve, niti trčimo iz istih razloga. Svakako, moj savet je da, ukoliko želite da se ozbiljno pripremite za neki izazov, neko obaranje ličnog rekorda, ostvarivanje norme ili da dodjete do nekog sličnog zacrtanog cilja, jedino društvo koje vam treba je vaš lični trener. Sve ostalo će vas usporavati i odvlačiti pažnju i fokus. 

Tu postoji još jedna zamka. Motivacija. Jasno je da je lakše motivisati se da izadjete na trening sa nekim od drugara, prijatelja, naročito ako je u pitanju trkački trening dužine od npr. 25- 30 km. Ali, koliko zaista vi i vaš prijatelj imate iste trkačke mogućnosti? Ko će tu koga da usporava, a ko koga da forsira? Da li zaista imate identične ciljeve? Na kraju krajeva uvek se ispostavi da nekome više odgovara da trči ujutru, nekome popodne, a nekome uveče ili vam se jednostavno obaveze i slobodno vreme za trening ne poklapaju. Ipak, trening je SAMO VAŠ i tih sat ili sat i po vremena je samo vaše parče dana da pokrenete hormone sreće na "juriš" kroz vaš organizam. Zato izbegnite svaku vrstu prilagodjavanja drugima i ustremite se ka svom cilju. Naravno, ovo su neka moja višegodišnja iskustva i zapažanja, a ja ipak svim svojim klijentima koje treniram i drugarima iz trkačke zajednice savetujem da osluškuju, kako svoje telo, tako i svoj um i treniraju na način koji im najviše prija, jer je to jedan od glavnih preduslova da trčanje i trening generalno vremenom ne počnu da doživljavaju kao obavezu, već da iskreno zavole rekreativnu fizičku aktivnost, jer je nepresušni izvor pozitivne energije.